Auschwitz - mjesto užasa

Riječ Auschwitz opravdano kod mnogih izaziva jezu. U tom najvećem i najzloglasnijem koncentracijskom logoru ubijeno je oko 1.1 milijun ljudi. Većinom židova jer se nisu uklapali u nacističku sliku svijeta kakvim su ga Adolf Hitler i njegovi sljedbenici zamišljali. Cijeli kompleks se sastoji od nekoliko dijelova.

Na ulazu u kamp stoji natpis "Arbeit macht frei"
što bi u prijevodu značilo rad oslobađa

Tu su bila tri glavna kampa: Auschwitz I., koji je bio administrativni kamp, Auschwitz II., poznatiji kao Birkenau, kamp za istrebljivanje, on je ujedno površinom bio i najveći. Tamo je bilo smješteno preko 300 baraka, većina ih je uništena kad je Crvena armija oslobodila logoraše. Također nekoliko dana prije nego što je Armija ušla u Oswiecim, poljski grad gdje su bili smješteni kampovi (na njemačkom Auschwitz), nacisti su uništavali te uklanjali dokaze o postojanju tih kampova. No ipak ih je dvadesetak ostalo sačuvano i dan danas ih se može vidjeti u izvornom obliku. Treći kamp u sklopu Auschwitza bio je Monowitz, radnički kamp. Uz njih bilo je tu još 45 satelitskih logora. Danas su kampovi otvoreni za javnost.

Auschwitz I. je pretvoren u veliki muzej, otvoren za posjetitelje. Kako je očuvan u izvornom obliku, vjerno prikazuje mučenja i stradanja ljudi koji su tijekom nekoliko godina masovno ubijani. Muzej se ne naplaćuje osim ako ne zatražite službenog vodiča. Svaka baraka prikazuje patnju jednog naroda. Tako imamo barake posvećene poljskim židovima, sovjetskim, slovačkim, belgijskim, njemačkim i mnogim drugim narodima. Birkenau je površinom puno veći kamp, on nije napravljen kao muzej, njega se može razgledati u točno onom stanju kakvim su ga našli 1944. godine. No kako bi bolje dočarao sav užas kampa, kroz  nekoliko slika opisat ću kampove malo detaljnije. 

Plan logora Auschwitz I.
Bilo je ukupno 27 baraka u kojima su bili smješteni ljudi.

Ulaz u kamp.

Pogled na unutrašnjost kampa.
S lijeve strane slike su krematoriji gdje su nacisti palili leševe.

Najveći krematorij.
Nakon što bi ljude ugušili otrovnim plinom "Ciklon B" u mnogobrojnim krematorijima su  paljeni leševi.

Ploča u baraci posvećenoj poljskim žrtvama.
Ploča prikazuje omjer Njemačkih i Poljskih snaga

Posebno traumatičan prizor je skup dječjih cipela na jednom mjestu.
Osim cipela nacisti su skupljali i naočale te kosu.
Kose je skupljeno skoro dvije tone. Od nje su nacisti radili tepihe, te su ju prodavali.
Jedna kila je koštala 50 šilinga

Jedna od spavaonica

U prosjeku je svaki logoraš imao 10-12 sekundi dnevno da obavi nuždu.

Stražarnica.

U ova dva četvorna metra su noću morala ući četvero ljudi.
Bilo je taman mjesta da stoje, sjest nisu mogli jer je bilo preskučeno.
Tako su provodili mnoge noći.

U Bloku 11 su bili smješteni politički zatvorenici. 

Poznati zid pred kojim su streljane tisuće logoraša.
Većinom su to bili političkih zatvorenici.
Iako su oni bili najopasniji za režim, paradoksalno je da su imali najhumaniju smrt.
One koji su recimo htjeli pobjeći iz logora i pri tome su uhvaćeni,
oni su osuđeni na smrt izgladnjavanjem.
Zatvorili su ih u tamnicu sve dok ne bi umrli od gladi.

Neki od plakata koji su pozivali na ustanak.

Mjesto na kojem je pogubljen Rudolf Hoss, zapovjednik kampa

Ulaz u kamp "Birkenau" 

U Birkenau su zatvorenike uglavnom dozovili vlakom.
Nakon toga bi ih svrstavali u dvije kolone.
One nemoćne bi odmah ubijali,
dok bi one sposobne za rad držali živima još neko vrijeme.

Pogled izvana.

Spomen ploča.

Riječi na ploči (napisane ćirilicom):

"Neka zauvijek bude

krik očajanja

i upozorenje za čovječanstvo 

ovo mjesto

na kojem su hitlerovci

ubili oko milijon i pol

muškaraca, žena i djece

uglavnom židova

iz raznih zemalja europe."

Aušvic- Birkenau

1940-1945"