Kutija šibica vrijedna 40.000 kuna

Svaki kraj studenog označava početak Kutije Šibica, najpopularnijeg malonogometnog turnira u Hrvatskoj, a možemo slobodno reći i u cijeloj regiji. To je turnir koji odavno prelazi državne granice. Svake se godine prijavi mnogo ekipa iz Slovenije, BiH, Srbije te ostalih, većinom susjednih zemalja.

A sve je počelo davne 1971. godine kad je grupa entuzijasta predvođena Zoranom Aplencem organizirala prvu „kutiju“. Vjerojatno ni sami nisu vjerovali koliko će ona postati popularna i koliko će ju ljudi pratiti.

Već je 1985. „kutija“ oborila sve rekorde kad se prijavilo nevjerojatnih 648 momčadi. A na turnir se prijaviti može svatko. To je ujedno i najveća draž, jer se i vaša kvartovska momčad može prijaviti i boriti protiv profesionalnih nogometaša. Kako se igra sustavom 5+1, dakle 5 igrača i golman, to pogoduje upravo rekreativcima jer je manje prostora za igru i lakše se braniti. Zbog toga gotovo svake godine nekoliko kvartovskih momčadi dogura dosta daleko u turniru.

Ova godine se održava 41. izdanje. Natjecanje je već došlo do završne faze, točnije do polufinala u kojima se sučeljavaju po dvije zagrebačke momčadi, jedna lička, te jedna dalmatinska.

Prvo polufinale je donijelo odmah i sukob favorita, GPV Elkro Gospić protiv MNK Cvjetno Poliklinike Milojević. Gospićani su u polufinale došli dojmljivom igrom i za mnoge su i prije početka turnira bili najveći favoriti pošto za njih nastupa i nekoliko hrvatskih reprezentativaca. MNK Cvjetno pak do polufinala nije primila niti jedan gol. Utakmica je počela žustro i već nakon par minuta MNK Cvjetno je poveo nakon pogreške obrambenog igrača sastava iz Gospića. No ubrzo su gospićani zagospodarili terenom i bilo je pitanje trenutka kad će izjednačiti.

To se dogodilo minutu prije kraja prvog poluvremena. Nastavak je donio podjednaku igru. Nizale su se prilike na obje strane, a krajem drugog poluvremena vidjeli smo i dva gola, po jedan u svakoj mreži. Najprije su gospićani poveli iz jedanaesterca, a svega nekoliko sekundi kasnije ekipa MNK Cvjetno je izjednačila nakon kornera. Kako je utakmica završila nerješenim rezultatom pristupilo se izvođenju kaznenih udaraca. Ipak je presudilo iskustvo i činjenica da za Gospić brani profesionalac naviknut na takve situacije. Rezultatom 5:3 gospićani su se plasirali u finale.

Drugo polufinale je kvalitetom bilo dosta slabije. Ekipa MNK Ploče suprostavila se timu PNT IPA Zagreb. Pločani su u polufinale došli uz puno sreće i očekivala se lagana pobjeda zagrepčana. Već nakon par sekundi to se potvrdilo kad je PNT IPA Zagreb poveo. Do kraja susreta se mreža pločana sve više punila. Konačan rezultat od 5:1 zorno oslikava i sliku na terenu koja je ličila na igru mačke i miša.

Finale se igra već sutra kad ćemo doznati tko će uzeti glavnu nagradu od 40.000 kuna, momčad GPV Elkro iz Gospića ili pak PNT IPA iz Zagreba. 

Protiv povećanja policijskih ovlasti!

U Subotu 26.11. u organizaciji Mladih antifašista grada Zagreba održan je tradicionalni Marš solidarnosti. Ovaj je put bio posvećen borbi protiv povećanja policijskih ovlasti. 

Neki od transparenata

Nakon svakih prosvjeda, nemira ili bunta poteže se pitanje povećanja ovlasti. Spominju se policijske ophodnje na konjima, elektrošokeri,  vodeni topovi. No koliko je to u biti opravdano?

Gotovo pa i nezamijećeno je prošao prijedlog o postavljanju dodatnih 225 kamera na 75 različitih lokacija u Zagrebu. 

Na maršu je bilo prosvjednika i iz ostalih zemalja.

Snimanje gradova je u zadnje vrijeme postala praksa po cijelome svijetu. Nešto slično je podiglo dosta prašine u Londonu kad se cijeli grad opremio s 10.000 kamera koje su trebale prevenirati i spriječavati kriminalce i lopove. No rezultati su bili poražavajući. Studije su pokazale malu ili nikakvu korelaciju između kamera i spriječavanja ili otkrivanja kriminala. Samo je tri posto pljački razrješeno zbog kamera. Uvođenje kamera se pokazalo kao teško kršenje privatnosti s nikakvim rezultatom u prevenciji kriminala. No kamere su samo santa leda, od 2009. godine pa nadelje policijske ovlasti sve se više i više šire.

Na maršu se skupili stotinjak ljudi koji su izrazili nezadovoljstvo sustavnim kršenjem prava u kojem se represivni sustav praktički ostamostalio. 

Skup je počeo na Trgu kralja Tomislava u 12h, marširalo se preko Trga bana Josipa Jelačića do Trga žrtava fašizma gdje je održan kratki govor u kojem su se nabrojale brojne ovlasti koje ima policija, i upozorilo kako ne smijemo dopustiti da se Hrvatska pretvori u policijsku državu.

Auschwitz - mjesto užasa

Riječ Auschwitz opravdano kod mnogih izaziva jezu. U tom najvećem i najzloglasnijem koncentracijskom logoru ubijeno je oko 1.1 milijun ljudi. Većinom židova jer se nisu uklapali u nacističku sliku svijeta kakvim su ga Adolf Hitler i njegovi sljedbenici zamišljali. Cijeli kompleks se sastoji od nekoliko dijelova.

Na ulazu u kamp stoji natpis "Arbeit macht frei"
što bi u prijevodu značilo rad oslobađa

Tu su bila tri glavna kampa: Auschwitz I., koji je bio administrativni kamp, Auschwitz II., poznatiji kao Birkenau, kamp za istrebljivanje, on je ujedno površinom bio i najveći. Tamo je bilo smješteno preko 300 baraka, većina ih je uništena kad je Crvena armija oslobodila logoraše. Također nekoliko dana prije nego što je Armija ušla u Oswiecim, poljski grad gdje su bili smješteni kampovi (na njemačkom Auschwitz), nacisti su uništavali te uklanjali dokaze o postojanju tih kampova. No ipak ih je dvadesetak ostalo sačuvano i dan danas ih se može vidjeti u izvornom obliku. Treći kamp u sklopu Auschwitza bio je Monowitz, radnički kamp. Uz njih bilo je tu još 45 satelitskih logora. Danas su kampovi otvoreni za javnost.

Auschwitz I. je pretvoren u veliki muzej, otvoren za posjetitelje. Kako je očuvan u izvornom obliku, vjerno prikazuje mučenja i stradanja ljudi koji su tijekom nekoliko godina masovno ubijani. Muzej se ne naplaćuje osim ako ne zatražite službenog vodiča. Svaka baraka prikazuje patnju jednog naroda. Tako imamo barake posvećene poljskim židovima, sovjetskim, slovačkim, belgijskim, njemačkim i mnogim drugim narodima. Birkenau je površinom puno veći kamp, on nije napravljen kao muzej, njega se može razgledati u točno onom stanju kakvim su ga našli 1944. godine. No kako bi bolje dočarao sav užas kampa, kroz  nekoliko slika opisat ću kampove malo detaljnije. 

Plan logora Auschwitz I.
Bilo je ukupno 27 baraka u kojima su bili smješteni ljudi.

Ulaz u kamp.

Pogled na unutrašnjost kampa.
S lijeve strane slike su krematoriji gdje su nacisti palili leševe.

Najveći krematorij.
Nakon što bi ljude ugušili otrovnim plinom "Ciklon B" u mnogobrojnim krematorijima su  paljeni leševi.

Ploča u baraci posvećenoj poljskim žrtvama.
Ploča prikazuje omjer Njemačkih i Poljskih snaga

Posebno traumatičan prizor je skup dječjih cipela na jednom mjestu.
Osim cipela nacisti su skupljali i naočale te kosu.
Kose je skupljeno skoro dvije tone. Od nje su nacisti radili tepihe, te su ju prodavali.
Jedna kila je koštala 50 šilinga

Jedna od spavaonica

U prosjeku je svaki logoraš imao 10-12 sekundi dnevno da obavi nuždu.

Stražarnica.

U ova dva četvorna metra su noću morala ući četvero ljudi.
Bilo je taman mjesta da stoje, sjest nisu mogli jer je bilo preskučeno.
Tako su provodili mnoge noći.

U Bloku 11 su bili smješteni politički zatvorenici. 

Poznati zid pred kojim su streljane tisuće logoraša.
Većinom su to bili političkih zatvorenici.
Iako su oni bili najopasniji za režim, paradoksalno je da su imali najhumaniju smrt.
One koji su recimo htjeli pobjeći iz logora i pri tome su uhvaćeni,
oni su osuđeni na smrt izgladnjavanjem.
Zatvorili su ih u tamnicu sve dok ne bi umrli od gladi.

Neki od plakata koji su pozivali na ustanak.

Mjesto na kojem je pogubljen Rudolf Hoss, zapovjednik kampa

Ulaz u kamp "Birkenau" 

U Birkenau su zatvorenike uglavnom dozovili vlakom.
Nakon toga bi ih svrstavali u dvije kolone.
One nemoćne bi odmah ubijali,
dok bi one sposobne za rad držali živima još neko vrijeme.

Pogled izvana.

Spomen ploča.

Riječi na ploči (napisane ćirilicom):

"Neka zauvijek bude

krik očajanja

i upozorenje za čovječanstvo 

ovo mjesto

na kojem su hitlerovci

ubili oko milijon i pol

muškaraca, žena i djece

uglavnom židova

iz raznih zemalja europe."

Aušvic- Birkenau

1940-1945"

"Blokirali smo, blokiramo, blokirat ćemo: fašizam neće proći!

11. studenog Poljska obilježava dan nezavisnosti. Tog dana već nekoliko desetljeća poljski nacionalisti organiziraju tradicionalni „marš nezavisnosti“. Marš koji je u biti skup ekstremnih nacionalista i fašista koji uz ksenofobna skandiranja poput „Poljska cijela bit će bijela“, marširaju gradom.

 

Totalnu izopačenost ovog marša pokazuje i podatak da je tijekom Drugog svjetskog rata od nacističkog bombardiranja stradalo oko 80% varšavskih zgrada. Grad je ponovno uzdignut zahvaljujući trudu poljskog naroda. Danas se zbog toga Varšava često naziva i „nepobjedivi grad“ te „Grad Feniks“.

No danas Poljsku prati reputacija zemlje s izrazitom pristutnošću fašističkog djelovanja. Ponajviše kroz nogometne navijače, ali i razne nacionalstičke i klerofašističke organizacije. Marševima kroz središta gradova samo pokušavaju pojačati taj dojam i demonstrirati snagu tih grupa.

Zaraza fašizmom se širi u Poljskoj

Upravo zbog toga je bilo važno ne dopustiti da se održi ovaj marš 11.11, ujedno i najveći i najvažniji u godini. Prošle godine u obranu svog grada stalo je nekoliko tisuća antifašista koji su spriječili to nakaradno paradiranje po centru grada, pa su ove godine tenzije prije marša bile još veće.

Kontra prosvjed je organizirala organizacija pod imenom 11. listopad (kod nas bi to bio studeni), a pojačanje su imali iz Njemačke, Češke, Bjelorusije ali i Hrvatske.

Od 12 sati antifašisti su blokirali glavnu ulicu u Poljskoj i čekalo se 15h kad su pristaše Nacionalno-radikalnog bloka i Svepoljske omladine uz nogometne navijače trebali krenuti u „marš nezavisnosti“. Prije marša došlo je do nekoliko pojedinačnih incidenta u kojima su antifašisti napadali naciste koji su pokušali probiti blokadu. Sve je kulminiralo u 15h kad su se poljski nacionalisti sukobili s policijom pokušavši probiti policijsku blokadu.

Ni antifašisti im nisu ostajali dužni jer su napadali svakoga koji je dolazio s marša. Na kraju je uhićeno nekoliko stotina prosvjednika i s jedne i s druge strane. Policija je prije prosvjeda preventivno uhitila oko 90 njemačkih državljana koji su došli podržati antifašiste. Uhićeni su  samo zato jer „nemaju što prosvjedovati u drugoj zemlji“. Policija je tako ponovno iznova pokazala koga oni u biti štit

Osim ta dva skupa, u Varšavi je taj dan prijavljeno još 21 manifestacije koje su doslovno paralizirale grad. 

Pobjedu su i ove godine odnijeli antifašisti, jer se marš na kraju nije održao, a Varšava je ponovno ostala nepobjeđena.

"Fašizam neće proći!"

Otvoren raj za knjigoljupce - Interliber

Od 8. do 13. studenog svi ljubitelji knjiga i ostalog popratnog sadržaja moći će ih kupiti vrlo povoljno jer je prekjučer službeno otvoren 34. međunarodni sajam knjiga i učila. Tu čast imao je ministar kulture Jasen Mesić. 

 I ovogodišnji Interliber obilježavaju brojni štandovi na kojima su izložene tisuće knjiga, i naravno ogromna gužva.

Osim hrvatskih nakladnika, svoje knjige su ove godine u paviljonu 5 i 6 izložili i nakladnici iz Austrije, Sjedinjenih Američkih država, Velike Britanije, čak i Rumunjske. Osim kupnje knjige, posjetitelji će moći sudjelovati na brojnim okruglim stolovima i izlaganjima koje organiziraju nakladnici. 

A od 9. do 12. studenog u paviljonu 8 i 36 bit će hrvatski salon inovacija s međunarodnim sudjelovanjem. Tamo će se predstaviti 419 inovacija, te 344 inovatora iz 23 zemlje. 

Vidljivo je kako je ove godine smanjem budžet sajma za marketing jer gotovo nigdje po gradu ne stoje plakati i dosta ljudi uopće ne zna za sajam. Tu ide mala zamjerka organizatorima jer se eventualno mogla naći zemlja-partner ukoliko je bio manjak novca.

Plakati se mogu vidjeti jedino u prostorijama Velesajma

Također nakladnici su nas prošlih godina razmazili doista velikim popustima i niskim cjenama knjiga. Ove godine su ipak knjige bile malo skuplje iako se opet moglo naći za svakoga nešto po stvarno povoljnoj cijeni.

Najveći popusti ipak nisu u paviljonima nego u šatorima izvan paviljona. Tamo se knjige prodaju po simboličnim cijenama, a zanimljivo, možete kupiti i cijelu kištru knjiga za nekoliko stotina kuna. 

Šatori izvan paviljona

Osim knjiga, na štandovima se mogu kupiti i razni časopisi i stripovi koji koštaju samo pet kuna. Dakle za samo pet kuna možete upotpuniti svoju kolekciju „Alan Ford“ ili „Zagor“ stripova. 

Organizatori procjenjuju da će ove godine kroz velesajam ukupno proći oko 100.000 posjetitelja, ipak drugi dan sajma, dakle 9. studenog nije bilo toliko puno ljudi. To se može pripisati ipak nešto lošijem marketingu, i malo skupljim knjigama.

No unatoč svemu tome, Interliber je bez sumnje jedan od najznačajnijih sajmova koji se održavaju u Hrvatskoj, ali i u cijeloj regiji. Definitivno odite i posjetite sajam jer ćete u bogatoj ponudi zasigurno naći nešto i za sebe.