Auschwitz - mjesto užasa

Riječ Auschwitz opravdano kod mnogih izaziva jezu. U tom najvećem i najzloglasnijem koncentracijskom logoru ubijeno je oko 1.1 milijun ljudi. Većinom židova jer se nisu uklapali u nacističku sliku svijeta kakvim su ga Adolf Hitler i njegovi sljedbenici zamišljali. Cijeli kompleks se sastoji od nekoliko dijelova.

Na ulazu u kamp stoji natpis "Arbeit macht frei"
što bi u prijevodu značilo rad oslobađa

Tu su bila tri glavna kampa: Auschwitz I., koji je bio administrativni kamp, Auschwitz II., poznatiji kao Birkenau, kamp za istrebljivanje, on je ujedno površinom bio i najveći. Tamo je bilo smješteno preko 300 baraka, većina ih je uništena kad je Crvena armija oslobodila logoraše. Također nekoliko dana prije nego što je Armija ušla u Oswiecim, poljski grad gdje su bili smješteni kampovi (na njemačkom Auschwitz), nacisti su uništavali te uklanjali dokaze o postojanju tih kampova. No ipak ih je dvadesetak ostalo sačuvano i dan danas ih se može vidjeti u izvornom obliku. Treći kamp u sklopu Auschwitza bio je Monowitz, radnički kamp. Uz njih bilo je tu još 45 satelitskih logora. Danas su kampovi otvoreni za javnost.

Auschwitz I. je pretvoren u veliki muzej, otvoren za posjetitelje. Kako je očuvan u izvornom obliku, vjerno prikazuje mučenja i stradanja ljudi koji su tijekom nekoliko godina masovno ubijani. Muzej se ne naplaćuje osim ako ne zatražite službenog vodiča. Svaka baraka prikazuje patnju jednog naroda. Tako imamo barake posvećene poljskim židovima, sovjetskim, slovačkim, belgijskim, njemačkim i mnogim drugim narodima. Birkenau je površinom puno veći kamp, on nije napravljen kao muzej, njega se može razgledati u točno onom stanju kakvim su ga našli 1944. godine. No kako bi bolje dočarao sav užas kampa, kroz  nekoliko slika opisat ću kampove malo detaljnije. 

Plan logora Auschwitz I.
Bilo je ukupno 27 baraka u kojima su bili smješteni ljudi.

Ulaz u kamp.

Pogled na unutrašnjost kampa.
S lijeve strane slike su krematoriji gdje su nacisti palili leševe.

Najveći krematorij.
Nakon što bi ljude ugušili otrovnim plinom "Ciklon B" u mnogobrojnim krematorijima su  paljeni leševi.

Ploča u baraci posvećenoj poljskim žrtvama.
Ploča prikazuje omjer Njemačkih i Poljskih snaga

Posebno traumatičan prizor je skup dječjih cipela na jednom mjestu.
Osim cipela nacisti su skupljali i naočale te kosu.
Kose je skupljeno skoro dvije tone. Od nje su nacisti radili tepihe, te su ju prodavali.
Jedna kila je koštala 50 šilinga

Jedna od spavaonica

U prosjeku je svaki logoraš imao 10-12 sekundi dnevno da obavi nuždu.

Stražarnica.

U ova dva četvorna metra su noću morala ući četvero ljudi.
Bilo je taman mjesta da stoje, sjest nisu mogli jer je bilo preskučeno.
Tako su provodili mnoge noći.

U Bloku 11 su bili smješteni politički zatvorenici. 

Poznati zid pred kojim su streljane tisuće logoraša.
Većinom su to bili političkih zatvorenici.
Iako su oni bili najopasniji za režim, paradoksalno je da su imali najhumaniju smrt.
One koji su recimo htjeli pobjeći iz logora i pri tome su uhvaćeni,
oni su osuđeni na smrt izgladnjavanjem.
Zatvorili su ih u tamnicu sve dok ne bi umrli od gladi.

Neki od plakata koji su pozivali na ustanak.

Mjesto na kojem je pogubljen Rudolf Hoss, zapovjednik kampa

Ulaz u kamp "Birkenau" 

U Birkenau su zatvorenike uglavnom dozovili vlakom.
Nakon toga bi ih svrstavali u dvije kolone.
One nemoćne bi odmah ubijali,
dok bi one sposobne za rad držali živima još neko vrijeme.

Pogled izvana.

Spomen ploča.

Riječi na ploči (napisane ćirilicom):

"Neka zauvijek bude

krik očajanja

i upozorenje za čovječanstvo 

ovo mjesto

na kojem su hitlerovci

ubili oko milijon i pol

muškaraca, žena i djece

uglavnom židova

iz raznih zemalja europe."

Aušvic- Birkenau

1940-1945"

"Blokirali smo, blokiramo, blokirat ćemo: fašizam neće proći!

11. studenog Poljska obilježava dan nezavisnosti. Tog dana već nekoliko desetljeća poljski nacionalisti organiziraju tradicionalni „marš nezavisnosti“. Marš koji je u biti skup ekstremnih nacionalista i fašista koji uz ksenofobna skandiranja poput „Poljska cijela bit će bijela“, marširaju gradom.

 

Totalnu izopačenost ovog marša pokazuje i podatak da je tijekom Drugog svjetskog rata od nacističkog bombardiranja stradalo oko 80% varšavskih zgrada. Grad je ponovno uzdignut zahvaljujući trudu poljskog naroda. Danas se zbog toga Varšava često naziva i „nepobjedivi grad“ te „Grad Feniks“.

No danas Poljsku prati reputacija zemlje s izrazitom pristutnošću fašističkog djelovanja. Ponajviše kroz nogometne navijače, ali i razne nacionalstičke i klerofašističke organizacije. Marševima kroz središta gradova samo pokušavaju pojačati taj dojam i demonstrirati snagu tih grupa.

Zaraza fašizmom se širi u Poljskoj

Upravo zbog toga je bilo važno ne dopustiti da se održi ovaj marš 11.11, ujedno i najveći i najvažniji u godini. Prošle godine u obranu svog grada stalo je nekoliko tisuća antifašista koji su spriječili to nakaradno paradiranje po centru grada, pa su ove godine tenzije prije marša bile još veće.

Kontra prosvjed je organizirala organizacija pod imenom 11. listopad (kod nas bi to bio studeni), a pojačanje su imali iz Njemačke, Češke, Bjelorusije ali i Hrvatske.

Od 12 sati antifašisti su blokirali glavnu ulicu u Poljskoj i čekalo se 15h kad su pristaše Nacionalno-radikalnog bloka i Svepoljske omladine uz nogometne navijače trebali krenuti u „marš nezavisnosti“. Prije marša došlo je do nekoliko pojedinačnih incidenta u kojima su antifašisti napadali naciste koji su pokušali probiti blokadu. Sve je kulminiralo u 15h kad su se poljski nacionalisti sukobili s policijom pokušavši probiti policijsku blokadu.

Ni antifašisti im nisu ostajali dužni jer su napadali svakoga koji je dolazio s marša. Na kraju je uhićeno nekoliko stotina prosvjednika i s jedne i s druge strane. Policija je prije prosvjeda preventivno uhitila oko 90 njemačkih državljana koji su došli podržati antifašiste. Uhićeni su  samo zato jer „nemaju što prosvjedovati u drugoj zemlji“. Policija je tako ponovno iznova pokazala koga oni u biti štit

Osim ta dva skupa, u Varšavi je taj dan prijavljeno još 21 manifestacije koje su doslovno paralizirale grad. 

Pobjedu su i ove godine odnijeli antifašisti, jer se marš na kraju nije održao, a Varšava je ponovno ostala nepobjeđena.

"Fašizam neće proći!"

Otvoren raj za knjigoljupce - Interliber

Od 8. do 13. studenog svi ljubitelji knjiga i ostalog popratnog sadržaja moći će ih kupiti vrlo povoljno jer je prekjučer službeno otvoren 34. međunarodni sajam knjiga i učila. Tu čast imao je ministar kulture Jasen Mesić. 

 I ovogodišnji Interliber obilježavaju brojni štandovi na kojima su izložene tisuće knjiga, i naravno ogromna gužva.

Osim hrvatskih nakladnika, svoje knjige su ove godine u paviljonu 5 i 6 izložili i nakladnici iz Austrije, Sjedinjenih Američkih država, Velike Britanije, čak i Rumunjske. Osim kupnje knjige, posjetitelji će moći sudjelovati na brojnim okruglim stolovima i izlaganjima koje organiziraju nakladnici. 

A od 9. do 12. studenog u paviljonu 8 i 36 bit će hrvatski salon inovacija s međunarodnim sudjelovanjem. Tamo će se predstaviti 419 inovacija, te 344 inovatora iz 23 zemlje. 

Vidljivo je kako je ove godine smanjem budžet sajma za marketing jer gotovo nigdje po gradu ne stoje plakati i dosta ljudi uopće ne zna za sajam. Tu ide mala zamjerka organizatorima jer se eventualno mogla naći zemlja-partner ukoliko je bio manjak novca.

Plakati se mogu vidjeti jedino u prostorijama Velesajma

Također nakladnici su nas prošlih godina razmazili doista velikim popustima i niskim cjenama knjiga. Ove godine su ipak knjige bile malo skuplje iako se opet moglo naći za svakoga nešto po stvarno povoljnoj cijeni.

Najveći popusti ipak nisu u paviljonima nego u šatorima izvan paviljona. Tamo se knjige prodaju po simboličnim cijenama, a zanimljivo, možete kupiti i cijelu kištru knjiga za nekoliko stotina kuna. 

Šatori izvan paviljona

Osim knjiga, na štandovima se mogu kupiti i razni časopisi i stripovi koji koštaju samo pet kuna. Dakle za samo pet kuna možete upotpuniti svoju kolekciju „Alan Ford“ ili „Zagor“ stripova. 

Organizatori procjenjuju da će ove godine kroz velesajam ukupno proći oko 100.000 posjetitelja, ipak drugi dan sajma, dakle 9. studenog nije bilo toliko puno ljudi. To se može pripisati ipak nešto lošijem marketingu, i malo skupljim knjigama.

No unatoč svemu tome, Interliber je bez sumnje jedan od najznačajnijih sajmova koji se održavaju u Hrvatskoj, ali i u cijeloj regiji. Definitivno odite i posjetite sajam jer ćete u bogatoj ponudi zasigurno naći nešto i za sebe.

Anđeli vs. Đavoli

Nakon sučeljavanja u kupu, momčadi NK Zagreba i RNK Splita u prošlom kolu snage su odmjerili i u domaćem prvenstvu. 

Iako je prije nekoliko dana momčad Splita poražena u kup utakmici s rezultatom 2:0, ipak su u ovu utakmicu ušli sa statusom favorita.

To se može iščitati i iz ljestvice gdje „Splitovci“ zauzimaju treće mjesto, a „Pjesnici“ četvrto. 

Osim rezultatskog naboja, ova utakmica bila je zanimljiva i zbog tradicije klubova, te navijača koji su drukčiji od ostalih.

Radnički nogometni klub Split osnovan je 16. travnja 1912. godine u Splitu pod imenom „Anarh“. Samo ime govori kako je ideja anarhizma bila itekako prisutna među osnivačima kluba. U kolovozu 1941. godine mnogi igrači i navijači kluba odlaze u rat. Dan danas su poznati pod nazivom Prvi splitski partizanski odred. Preko 120 funkcionera kluba je izgubilo život u borbama, zbog toga je klub prestao s djelovanjem sve do 1945. godine. Navijači kluba zovu se Crveni đavoli, i uz navijače Zagreba prepoznatljivi su po antifašističkim i antirasističkim porukama na tribini. 

Zagrebova povijest počinje 1919. godine osnivanjem Radničkog športskog kluba Proleter. Nešto je manje burna od one Splitove, no Zagreb se može pohvaliti kako je uz Dinamo i Hajduk jedini osvojio naslov prvaka Hrvatske. Bilo je to u sezoni 2001./02. Njihovi navijači zovu se Bijeli anđeli, tako da je ovo bio i sukob đavola protiv anđela.

Utakmica se odigrala točno godinu dana nakon incidenta u kojem je predsjednik NK Zagreba, Dražen Medić udario jednog od navijača, tako da je gotovo cijela utakmica protekla u verbalnom vrijeđanju Medića od strane „anđela“. 

Osim tog Zagrebovi navijači zamjeraju mu i promjenu grba, te loše vođenje kluba, koji se svake godine bori za opstanak u prvoj ligi uz mizernu posjećenost navijača.

Sama utakmica ponudila je dosta zanimljiv nogomet. Split je poveo golom Ante Vitaića iz slobodnjaka s nekih dvadesetak metara. Ostatak utakmice su mirno čuvali rezultat, te Zagreb nije niti jednom opasno zaprijetio Splitovom golmanu Vukoviću. Nakon katastrofalne greške Zagrebova golmana, Split je i povećao prednost na dva razlike. Strijelac je bio Ante Rebić. Rezultatom 0:2 za Split utakmica je završila. Tako su „splitovci“ učvrstili svoje treće mjesto, dok je Zagreb pao u sredinu ljestvice, na sedmo mjesto.

Zagrebu ostaje utjeha da je vjerojatno dobio jednog navijača u Japanu. Naime „Bijelim anđelima“ se u navijanju pridružio jedan turist iz Tokija koji je do kraja utakmice stajao s njima i bodrio momčad Zagreba.